Zlata Pojskić-Šehić
Zlata Pojskić-Šehić je moje ime. Ovo je tek dio moje životne priče.
Rođena sam 5.septembra 1947. u Zenici. Završila sam Učiteljsku školu u Sarajevu i započela studij Srpsko-hrvatskog jezika i književnosti u Sarajevu. Sticajem okolnosti 1967. počela sam u Vranduku raditi kao učiteljica. Znate Vranduk, nadaleko poznatu tvrđavu?! Dvije godine kasnije, 69-te zapošljavam se na Radio Zenici u fonoteci, ali sam ubrzo počela raditi i kao novinarka reporterka.
Bile su to godine kada je Zenica bila centar metalurgije i rudarstva. Radnička Zenica se gradila, nicale su nove zgrade, radilo se udarnički a bogami se udarnički i pisalo i izvještavalo. Svako preduzeće je imalo svoje glasilo ili Službu za informisanje pa sam tako i ja početkom 70-ih počela raditi u Metalnom, u službi informisanja. Sredinom 80 -tih prešla sam na RMU Zenica, također u Službu informisanja gdje sam do 92 sa kolegama uređivala i pisala za list Rudar.
Bile su to stranice i stranice tekstova rudarskih priča, o iskopanim tonama uglja, o rudarskim sportskim igrama, ukratko, priče iz rudarskog života.
Zenica je, u ratnom vihoru 1992., postala utočište za desetine hiljada ljudi koji su morali napustiti svoje domove iz raznih krajeva naše zemlje, prvenstveno Bosanske Krajine. I tada su se počeli udruživati i osnivanti brojna udruženja, a ja, kao novinarka Radio Zenice, pratila sam njihove aktivnosti.
Sa nekoličinom koleginica i kolega, odlučili smo tada: Osnovaćemo i mi naše udruženje, Udruženje građana Zenice što smo i učinili koncem 1992. To je bila preteča današnjeg Foruma građana Zenice. Po završetku rata je osnovana NTV Zetel, što je bio novi izazov za mene, ali je radio prevagnuo pa sam nastavila krajem 90tih raditi kao dopisnica za Radio Slobodna Evropa, Deutche Welle, Nezavisne Novine.
U to vrijeme u grupi novinara posjetila sam Ameriku što je bilo posebno iskustvo.Primio nas je tadašnji predsjenik Bil Klinton a za nas novinare i ljude iz Bosne nakon rata otići u Ameriku bilo je čudesno, zanimljivo i nezaboravno iskustvo.
Okušala sam se i u privatnom biznisu, pa sam pokrenula i marketinšku agenciju Media plus. I to je bilo, u to vrijeme, da kažem, hrabro prije svega.
English version:
Zlata Pojskić-Šehić is my name. And this is just part of my story.
I was born on September 5, 1947 in Zenica. I graduated from the Teacher’s School in Sarajevo and began studying Serbo-Croatian language and literature in Sarajevo.
It happened that in 1967, I started working in Vranduk as a teacher. Do you know of Vranduk? The old fortress near Zenica?!
Two years later, in 1969, I got a job at the Radio Zenica, but soon, I started working as a journalist. At the time, Zenica was an industrial zone. New buildings were being built, everyone worked a lot, and we also worked a lot reporting. Each company had its own newspaper or information service, so in the early 70’s I started working in Metalno, in the information service. In the middle of the 80’s, I moved to Zenica’s cole mining. There, I edited and wrote for my newspaper Rudar (Miners) until 1992. There were pages and pages of texts about mining stories, excavations of tons of coal, in short, stories about mining life.
At the outbreak of the war in 1992, Zenica became a refuge shelter for tens of thousands of people who had to leave their homes from many parts of our country, primarily from Bosnian Krajina. And then the founders of numerous associations began to unite, and I, as a journalist of Radio Zenica, followed their activities.
With a couple of colleagues, I decided then: “We will also establish our association, the Association of Citizens of Zenica, which we did at the end of 1992. That was the forerunner of today’s Forum of Citizens of Zenica. After the war, television Zetel was founded, which was a new challenge for me, but I continued to work as a correspondent for Radio Free Europe, Deutsche Welle, Nezavisne Novine (Independent News).
At that time, with a group of journalists, I visited America, where President Bill Clinton welcomed us. For us journalists and people from Bosnia after the war, going to America was a wonderful, interesting and unforgettable experience. I also started my own business, marketing agency, Media plus.
And that was, at the time, brave above all.